Čini se kao da zime nije ni bilo.. zapravo odavno nisu kakve pamtimo, snježne, ledene, tmurne i vjetrovite. Sunce je opet prerano probudilo i visibabe i mace i šafrane, kao da negdje žuri. Ali, ja ne žurim.
Veljača prevrtača
stara narodna izreka
Vjerovali ili ne još nisam posijala ni jednu jedinu sjemenku. Ni paradajz, ni papriku, ni cvijeće, ništa. Glavni razlog je ono što svakog proljeća iznova viđam po vrtlarskim grupama: izdužene biljčice, blijede, krhke izmučene od pokušaja da uhvate bar malo svjetlosti kad već nije bilo sunca, uz vapaje “što da radim, ščim da pošpricam”.
Prerano posijane biljke trpe, zaostaju, često obolijevaju i propadaju. Teško se adaptiraju na vanjske uvjete čak i kad prežive sve te zimske radosti u tegli na prozoru ili verandi. Osobno sam se uvjerila da, iako sijem čak mjesec, pa i više dana kasnije nego drugi vrtlari, moje cvijeće i povrće svjedno cvjeta i donosi plodove, a urod kasni možda nekih desetak dana.
Test kvalitete
Provjerila sam ovo o čemu pišem s vlastitim sjemenom prije nešto više godina. Posijala jednu vrstu cvijeća krajem siječnja, a zatim drugi put početkom ožujka.
Zimske biljčice dugo su nicale iako su bile na toplom. Sandučić je stajao odmah do prozora, ali one su svejedno slabo napredovale. Bile su tanke, izdužene i blijede. Prepikirala sam ih u sandučić na veći razmak, no ostale su jednako tanke i krhke. Uporno su nježne listiće gurale prema prozoru da uhvate ono malo svjetlosti tmurnih i kratkih zimskih dana.
Zatim sam početkom ožujka posijala drugu rundu od istog sjemena. Niklo je u par dana. Dulji dani omogućili su im mnogo više svjetla i do polovice travnja veličinom su skoro dostigle zimske presadnice. Nisam ih pikirala i tu sam uštedila nekoliko dana prtljanja s krhkim biljčicama.
One zimske su bile malo u twisting-time stilu, jer se slabašna stabljika savijala što pod teretom listova, što u nastojanju da se izbori za komadić plavog neba. Otprilike njih četvrtina je bila neupotrebljiva, nekima su pucale nježne stabljike, neke su već imale prve simptome gljivičnih bolesti, sve u svemu jedva pola ih je bilo ok, ne savršene, samo ok.
Proljetne presadnice bile su čvršće, žilavije, ponešto kraće, ali kak se to kod nas lijepo kaže capaste. Možda je nekih 10% bilo slabašno, ali većina je bila u odličnom stanju, taman za sadnju u vrt. Lako ih je bilo izvaditi iz sandučića, pa iako nisu bile pikirane bez problema smo ih presadili na gredice.
U prvih dva tjedna nakon presađivanja, one zimske su bolovale i stagnirale, dok su proljetne već nakon pet-šest dana vidljivo napredovale. Istovremeno smo posadili i kupovne flance, također za test. Biljke su izgledale fenomenalno, čvrste, jedrih listova, čak i s ponekim cvjetnim pupoljcima, gotovo trostruko veće od mojih. Ipak i one su bolovale dva tjedna. Od silnog šoka ni list nisu potjerale, a onih par prvih cvjetića je otpalo.
Moje cvijeće raste u vrtu.
Ne, nemam plastenik, ni staklenik. Snalazim se s onim što imam na raspolaganju i moje presadnice su spremne baš u to idealno vrijeme. Nemam mjesta da svim svojim biljkama osiguram dobre uvjete kod zimske sjetve. Sve da i uspijem ranije uzgojiti kvalitetne presadnice, nemam plastenik u koji bi posadila cvijeće i povrće za raniju berbu.
Zato ne žurim.
I sve nam cvjeta.
I sve urodi na vrijeme.
Ne trebam papriku za ajvar u srpnju jer imam pune ruke posla s berbom cvijeća za sušenje. Ne žalim što mi prvi paradajz dozrije tek u srpnju. Imamo zelene salate u svibnju, mladog kupusa i krastavaca u lipnju. Sve u svoje vrijeme, sve onako kako Sunce i Zemlja daruju, ukusno, sočno, primamljivo povrće koje mami na još, cvijeće koje ne dozvoljava da skreneš pogled.
Poštujte Prirodu i ona će vam uzvratiti obiljem.
Anita, kreativna vrtlarica
p.s. Ovih dana započinjem sjetvu, točno kako sam opisala u e-knjizi “Put od sjemenke do buketa”, a dostupna je u webshopu.