Ožujak, prvi i najljepši proljetni mjesec
U ožujku volim svaki sunčan i topao dan provesti u Pušlekovom vrtu okružena biljem, cvijećem, granama punih pupoljaka, prvim bumbarima i pospanim leptirima. Svi oni samo čekaju znak Majke Prirode da je vrijeme započeti simfoniju boja, zvukova i mirisa.
Zvuči poetično?
Stvarnost je pomalo drugačija, ali treba prihvatiti činjenicu da vrt ipak traži vješte ruke, jednako vične i teškim i preciznim alatima. Ima jedna stara uzrečica: vrtlar ima oštre škare i tupo srce. Donekle je točna, uistinu ne mogu plakati za svakom odrezanom granom, pa ako je potrebno negdje nešto oblikovati – režem, ciljano i s predumišljajem. Slična je situacija i sa sjetvom. Planiram i pripremam unaprijed, a izađe da uvijek uzgojim više presadnica nego mi je potrebno, jer kažu da od viška glava ne boli. Ipak, na kraju sve nepresađene biljčice bacim bez puno suza. A sad slijedi priča kako točno uzgajam presadnice suhog cvijeća za svoje najljepše prirodne vijence i bukete.
Ožujak je najbolji mjesec za uzgoj presadnica, dani su već dovoljno dugi, pa moje biljčice budu čvršće, a njihovi listići tamniji. Također, ne moram ni grijati. U mojoj verandi u sunčan dan temperatura bude taman za klijanje, nicanje i rast. Ne uzgajam neku strašno veliku količinu rasada pa ne trebam za to poseban staklenik ili plastenik. To bi bio samo dodatni trošak.
Kako to onda radim? Jednostavno. Ne kompliciram. Koristim što mi je dostupno, što već imam. Sjeme sakupljam sama i u pravilu imam skoro sveg sjemena dovoljno za sjetvu, ali i za rezervu. Tu sam ziherašica, nikad se ne zna što se sve može desiti rasadu, pa moram ponoviti sjetvu. Vrlo malo sjemena kupujem, uglavnom vrste koje ne osjemenjuju u našem klimatskom području i neke nove koje mi se sviđaju i želim ih isprobati.
Priprema sandučića isto nije neka nauka. Drveni ili plastični sanduk za više biljaka ili balkonska tegla za manje, važno je prvo staviti zaštitni sloj na dno, ako presadnice uzgajate kao ja u kući. Nema smisla da mi se voda cijedi po verandi, zato na dno stavljam foliju ili barem nekoliko slojeva novinskog papira. Na to ide supstrat za sjetvu. Uvijek investiram u kvalitetan proizvod, fine strukture, jer pregrub supstrat kasnije prilikom presađivanja može oštetiti mlado korijenje. Ako koristite prošlogodišnji supstrat bilo bi dobro da ga dezinficirate, jer u njemu sigurno ima uzročnika bolesti. To je najlakše učiniti u pećnici: na nekih 100° C prepecite zemlju za cvijeće i kad se ohladi spremna je za sijanje. Supstrat obavezno poravnam prije sjetve, ako ostanu neravnine kod zalijevanja će se u njima zadržavati voda.
Sjeme treba ravnomjerno rasporediti, ako je baš jako sitno pomiješam ga sa suhim pijeskom kako bih to lakše učinila. Kod sijanja je najvažnije ne posijati pregusto. Previše biljaka na premalom prostoru savršena je šuma za štetne mikroorganizme koji mogu kasnije prouzročiti propadanje mladih biljčica. Bolesti rasada donose dodatni trošak, ponovno sijanje, novi supstrat jer je ovaj sad svakako zaražen, novo sjeme ako kupujemo i na kraju s ponovljenom sjetvom presadnice nam zakasne i do mjesec dana. Gotovo sve sjeme klije i niče u mraku, zato ga uvijek treba prekriti slojem supstrata i na kraju lagano pritisnuti da se sjemenke sljube s tlom. Zalijem pomoću prskalice, ne kanticom jer prejak mlaz vode razori površinu i uvijek mlakom vodom, po mogućnosti odstajalom. Posijane sandučiće dodatno prekrijem novinskim papirom koji štiti od isušivanja. I čekam dok nikne.
Svakodnevno kontroliram, ovlažujem supstrat po potrebi, a kad se pojave klice vrijeme je da uklonim zaštitni papir.
I sad čekam. Moje sjeme je većinom niknulo, mlade biljčice guraju prve listove prema suncu. Kad narastu i ojačaju presadit ću ih na gredice, no o tome ću za mjesec dana kad bude aktualno. Sad ih pratim i uživam s njima u toploj osunčanoj verandi. Eto, sjetva u kući stvarno nije nauka. Na ovaj način i vi možete uzgojiti dovoljno presadnica za svoj vrt. Ne moram ni naglasiti kolika je to sreća kad taj trud urodi cvjetovima i plodovima, to je dar Majke Prirode. Prihvatimo ga sa zahvalnošću u srcu.
Hvala što čitate. Ako vam se sviđa ovaj blog slobodno podijelite poveznicu sa svojim prijateljima i na društvenim mrežama.
©Anita Harambašić, vrtlarica i cvjetna dizajnerica