Kako se rodila ideja o cvjetnim kovertama
Ljeto je prošlo i sezona godišnjih odmora je završila, ali to znači da je jesenska sezona vjenčanja u punom jeku.
Što pokloniti, pitanje je svih pitanja. Da bude lijepo, da bude praktično donijeti na samu svečanost, da je originalno, da je korisno, a opet uspomena… toliko uvjeta uistinu može izazvati i glavobolje.
Vjerujem da su davno prošla vremena kad su se pokloni nosili u ogromnim kutijama velikom mašnom. I meni su one davne 95-te poklonili poprilično stvari koje do dan danas nisam upotrijebila. I ne samo da vjerojatno nikad neću, nego više nemam gdje sve to čuvati. Poznato, jelda?
A tek buketi?! Imam prijateljicu koja često u lokalnom hotelu pomaže kod posluživanja na svatovskim svečanostima. Pričala mi je kako im ponekad doslovno ponestane vaza i posuda u koje stavljaju poklonjene bukete. Da dodam još i ovo, moja sestrična je nakon svog velikog vjenčanja doslovno svo svježe cvijeće podijelila, što gostima, što osoblju hotela. Jednostavno nije imala kud sa svim tim buketima, a nije ni zapamtila baš sve one koji su joj poklonili buket.
Bili su to lijepi običaji, naglasit ću “bili”.
Realnost današnjice mnogo je prizemnija. Organizacija svatovske svečanosti iziskuje mnogo energije, strpljenja i kompromisa da se usklade želje s financijskim mogućnostima. Taj teret često preuzmu roditelji, a mladi lepršavo sanjaju o svom slatkom životu u novom vlastitom domu, koji btw tek uređuju. I ona skupa slika koju jedva već držiš u rukama dok čekaš u redu s čestitarima, jako teško da će se uklopiti u njihovu viziju ljubavnog gnijezda, osim ako ste se već prije dogovorili da to TO, prava stvar i baš po njihovom ukusu.
Logično, zanima ih samo koliko je koverti i novčića u košari. Ne zamjeram. Dapače odobravam. To je njihov život, njihov novi dom i kad sam već pozvana proslaviti s njima taj važan trenutak, najmanje što mogu za njih učiniti jest da im u tome od srca pomognem bez predrasuda i onog “na vašem mjestu ja bi..”, da pomognem financijski.
Priča o Beli
Svi smo bar jednom bili pozvani na vjenčanje. Bilo ono veliko i raskošno ili skromno u krugu najdražih uvijek je dan za pamćenje. I tako krenemo u svatovac s frizurama, haljinama, poklonom, cvijećem, plešemo, pjevamo, dođe vrijeme za darivanje … iiii oušit :(Vadiš cvijeće iz auta u to gluho doba noći s namjerom da ga uručiš slavljeniku, a ono klonulo. Ljeti uvenulo, po zimi smrzlo, neugodnjak totalni, bacaš to u prvu kantu za smeće.
ili
Ideš na svečanost u drugi grad, ne znaš gdje bi uopće potražila cvijeće, staneš usput u prvoj cvjećarnici i razočaraš se, jer tvoj omiljeni cvjećar ima drugačiji, osebujan stil, skroz po tvom ukusu i uvijek te oduševi.
ili
Još gora situacija, nedjelja, blagdan i ništa ne radi osim benge na autocesti, a tam stvarno svašta prodaju, ali cvijeće još uvijek ne.
Koliko puta si se našla u takvoj situaciji? I odlučila pokloniti nešto trajnije – za uspomenu? Onu, koja se čuva se u fotoalbumu, u videozapisu, uokvirena na zidu, u ladici… Ipak velika većina uspomena završi u kutiji na tavanu ili podrumu. Zašto se svi osjećaju pozvani da poklone nešto za uspomenu, stvarno ne znam, ali bolna je istina da većina tih poklona s vremenom gubi važnost i sjaj, dolaze neke nove uspomene koje izguraju one stare na rub police i našeg sjećanja. To je život, svaki dan dolazi s novim izazovima, iskustvima i uspomenama.
Sumnjam da moja nećakinja pamti da sam joj uz čestitku uručila roza kovertu, u košari ih je bilo bar još deset istih u istoj roza boji. Stojeći u tom redu čestitara shvatila sam da svi držimo u ruci kovertu – bijelu, roza, plavu, lila…. I sve su zapravo bile slične. Ništa posebno, koverta, u njoj neka generična karta, unaprijed printan tekst, bijele grlice, anđelčići, cvjetići i potpis u ime cijele obitelji.
I nas pedeset u redu.
Pedeset običnih koverti s novcem. Ko naštancani.
Dugo sam promišljala kako da to promijenim, jer čak i kad sam pozvana kao prijatelj želim pokloniti na drugačiji način.
Prvu kovertu nazvala sam Bela. Svi želimo ostaviti najbolji dojam u svatovima, na fotkama, snimkama.. Bela (tal. bella) jer si lijepa, jer je koverta lijepa uspomena. Koverta, toliko posebna da je želiš svima pokazati. Unikatna, usklađena s tvojim outfitom, ona je savršen spoj elegancije i praktičnosti; i cvijeće i čestitka i financijska potpora mladom paru u jednoj ruci da drugom možeš zagrliti uz najljepše želje.
Svaka od njih originalna je i neponovljiva. Čak i da se u svatovskoj košari nađe dvadesetak mojih koverti, one sigurno neće biti iste.
Cvjetna koverta iz Pušleka čini onu bitnu razliku između raspakirat ću kasnije* i bez teksta sam*. Napišeš par toplih riječi, ubaciš vaučer, poklon bon ili novčiće i gledaš oduševljenje na dragom licu.
Novo je stoljeće i novi običaji zamijenili su stare. Tradicija neće zato nestati, ona se čuva u starim fotoalbumima, arhivima, muzejima i uspomenama. Sve napreduje i u ovom tehnološki zahtjevnom dobu. Ponekad poželimo bijeg od gužve, galame, pritiska na poslu, mlina zvanog svakodnevna rutina, svega. Poželimo svoj bijeg ostvariti u prirodi, na selu ili nekim dalekim destinacijama u potrazi za drugačijim, neponovljivim iskustvom. To je poželio i meni najdraži mladi par: moj sin i njegova djevojka, a sada supruga. Za vjenčanje iz svojih snova odabrali su Italiju, samo njih dvoje u neobičnom, ali predivnom prostoru dvorca. Za egzotičan medeni mjesec odabrali su Bali, turističku meku indonezijskog raja.
Svoje drage prijatelje ugostili su u jednostavnom seoskom okruženju našeg obiteljskog imanja, ležerno, neobvezujuće. Zabava uz igre, delicije i fina pića potrajala je dugo u noć.
Mnogo je to lijepih trenutaka za pamćenje koji se ne čuvaju u albumima ni kutijama. Naravno, bilo je i poklona, onih za uspomenu, onih koje treba čuvati. Ali, njihov put vodio je na drugu stranu Atlantika. Otišli su u potpuno nepoznat novi svijet i mogli su sa sobom ponijeti samo par sitnica. Svi pokloni, sve drage uspomene čuvam za njih, za dan kad se vrate. Tamo negdje daleko trebali su im drugačiji pokloni, oni koje su dobili od mame i tate, samopouzdanje, ustrajnost, neustrašivost, i dom u koji se uvijek mogu vratiti.
Da, to je život. Mladi par treba stvarati svoju budućnost, graditi svoj dom. I baš zato je novac u koverti najbolji svatovski dar, financijska karta za bolji start umjesto uspomena koje mama čuva na tavanu jer nisu stale u kofer.
Pozivam te da zaviriš u moju ponudu unikatnih cvjetnih koverti. Bezbroj je prigoda u kojima nam je zgodnije darovati poklon-bon, vaučer ili samo novčiće i baš zato sam pripremila velik izbor različitih koverti, pojedinačno i u setovima. Za darivanja bez stresa, elegantno, profinjeno i neponovljivo.