Priča o autentičnosti, slobodi, prolaznosti i vijencima koji stare zajedno s tvojim domom
Znaš li da kreativac rijetko kad izrađuje nešto onako baš po svom? Uvijek je tu neki kompromis u pitanju, neka želja koja čeka u inboxu, neka mjera, oblik, boja, okvir koji treba ispoštovati.
Gotovo cijele godine balansiram između onoga što raste u mom vrtu i onoga što raste u tvojoj mašti. Zato sam si ovaj put dozvolila mali predah. Pustila sam vlastitim idejama da se razviju u vijence baš kakve sam ih zamislila: prirodne, spontane i savršeno nesavršene.
Tihi proglas slobode
Susret oranice i cvjetnjaka
U ovim vijencima nema pravila. Pomiješala sam sve što mi je prošla godina donijela pod prste. Tu su žito i lan, hrapava tekstura mirisnog stolisnika, nježne djeteline i djetinjaste tratinčice. Čak i mirisno sijeno. Možda nekome zvuči nespojivo, ali u krugu je sve dobilo svoj smisao—raskošan, bogat i neponovljiv sklad boja i mirisa.
A kad smo kod boja… moja lavanda nosi najdublje nijanse plave. To je moja mala tajna, rezultat onoga što zemlja i ja znamo o strpljenju i čekanju pravog trenutka. Ta plava nije samo boja; to je koncentrirano sunce uhvaćeno u cvijet.
Miris prvog susreta
Često dobijem poruku kako, čim otvoriš kutiju, iz nje te zapljusne neopisivo ugodan miris. To mi je najdraži dio. Taj miris nije parfem, to je miris vrta koji ne vara. On je podsjetnik da unosiš nešto istovremeno opipljivo i eterično u svoj dom. Moji vijenci nisu namijenjeni da prkose vjetru i kiši na ulaznim vratima. Stvaram ih da njima oplemeniš svoj dom, za tvoj dnevni boravak, za zidove pored kojih prolaziš svaki dan ili kao kruna svečanog stola na stalku, uz toplinu svijeće. U zatvorenom, zaštićeni od vlage, oni će svoju boju i karakter čuvati godinama.
Mudrost prolaznosti
Znam, danas svi tražimo nešto što traje zauvijek. Ali priroda ima svoj ritam i ne pita za naše želje, a još manje za novac koji često pokušava odrediti vrijednost svemu. Sve se pretvorilo u stvaranje lažnih slika za javnost, dok istovremeno zaboravljamo slušati sebe i birati ono što nas uistinu čini sretnima.
S godinama sam shvatila da starenje, naše vlastito ili predmeta oko nas, nosi mudrost i iskustvo. Suho cvijeće ima svoj rok trajanja. Duži je od svježeg, ali ipak ograničen. I to je u redu. Ni mi nismo tu zauvijek. Život je prolazan, prioriteti se mijenjaju, a prihvaćanje te promjene donosi nevjerojatan mir.
Vijenac koji stari zajedno s tvojim domom, koji s godinama dobiva plemenitu “patinu” suhog bilja, ima dušu koju plastika nikad neće zamijeniti.
Autentičnost bez ponavljanja
Kada radim bez ograničenja, kad pustim intuiciju da me vodi, tada nastaje nešto neponovljivo. Ovi vijenci su trenuci u vremenu, upleteni mojim rukama. Ne mogu ih replicirati, ne mogu ih “serijski” proizvesti.
Ako osjećaš da tvoj prostor treba upravo taj komadić slobode ili tražiš ideju za dekoraciju svečanog stola s prirodnim materijalima vrijeme je da zaviriš u moju virtualni izlog. Ovi radovi čekaju tebe koja u nesavršenosti vidiš savršen smisao.
Anita, kreativna vrtlarica