..odgovor je na pitanje zašto vrtlarica izrađuje baš vještice i vile. I ukrasi ih suhim cvijećem. I još priče o njima izmišlja.
Ima veza i nije tajna.
Svi imamo bar jednu prijateljicu kojoj raste i cvate sve što u zemlju ubode, baš kao vještica. A na pitanje kako joj to uspijeva, uvijek dobijete neodređen odgovor. Ona jednostavno zna. Osjeća. Takvo shvaćanje i prihvaćanje zakona Prirode, iskonsko znanje nikad zapisano, to je ono što smo izgubili na užarenom asfaltu dok jurimo na posao, za novcem…
Majka Priroda život je oduvijek davala i uzimala, a njezinu su prevrtljivu ćud tumačile posebno nadarene svećenice – žene koje su ovladale znanjima prirode. Priprost narod štovao ih je pribojavajući se njihovih moći.
No, njihova stvarna moć bila je znanje, poznavanje prirode i ljudskih osobina. To su koristile kako bi pomogle ljudima, ali i naučile ih kako živjeti u skladu s prirodom.
Iako se u dugim večerima strašilo djecu pričama kako copraju ljude, vještice su često bile baš one čija se pomoć tražila kod poroda, za bolesne ili ozlijeđene. Poznavale su skoro svo bilje. Ljekovito cvijeće, trave, bobice, lišće i korijenje skupljale bi tokom cijele godine, a za biljke koje bi bile prikupljene o ivanjskoj noći vjerovalo se da imaju posebno čudesna svojstva.
Najvažnije okupljanje vještica bilo je navodno baš na Ivanjsku noć kad bi na križanjima palile vatre. Zanimljivo je da su u mnogim našim krajevima ivanjski krijesovi dio tradicije.
Slučajnost ili…???
Legende o njima pomalo su zaboravljene, rijetko tko ih još prepričava i samo ponekad o njima pročitamo neki članak , a slatko se nasmijemo kad baka inzistira da metla stoji drškom prema dolje baš kraj ulaznih vrata.
Što god vjerovali, svaku spretnu, snalažljivu, mudru i domišljatu osobu možemo nazvati vješticom ili vještacem, jer su vješti u onome što rade.
Život u gužvi, stresu, jurnjavi između poslovnih i obiteljskih obaveza prije ili kasnije dovodi nas pred zid. Osjećaj da nema dalje, a nemamo ni pravo na povratak. To su trenuci kad u dubini duše trebamo bijeg od svega iako znamo da ni to nije opcija, da ne rješava nagomilane probleme.
Ili možda ipak…
I sama ponekad poželim uroniti u taj fantastičan svijet, mirisati ljekoviti zrak, zamijeniti svakodnevnu rutinu magičnim trenutkom i pustiti misli u drugi svijet. Za taj doživljaj uistinu ne treba tražiti posebna začarana mjesta iz mitova. Dovoljno je pustiti maštu da nas sama vodi kroz nestvarne svjetove između zbilje i sna, opipljivog i misaonog.
I tu počinju čudesne priče.
U zbrci čudnovatih zgoda vještica koje čuvaju svoj dom, svojeglavih inatljivih vila i urbanog okruženja teško je naći nit koja bi povezala lude slučajnosti. Možda i ne treba, u životu je najdosadnije raditi nešto po zadanoj špranci, igrati na sigurno bez skretanja s utabane staze.
Nijedna vještica ne bi tako ni htjela. Fantastične pustolovine događaju se tek kad preokrenemo svoj poznati svijet, kad ga gledamo iz nekog suprotnog ugla i odvažimo se spojiti naizgled nespojivo.. makar samo u mislima.
I zato vještice .. jer su vješte
