Kreativna vrtlarica je prolupala, to vam je prva misao uz ovaj naslov. Priča je zapravo o vrtu i srnama, ali špaga je ovdje ipak zvijezda. Sasvim slučajno je plava, jer su takvu imali na polici u vrtnom centru. Vjerujem da bi špaga bilo koje boje jednako poslužila u ovoj situaciji i riješila problem.
Nebrojeno puta sam se ljutila na srne. Naš vrt nije ograđen, one ovuda prolaze vjerojatno oduvijek. Potok je u blizini, mali šumarak također, a dio starog potočnog korita u potpunosti je presušio i zarastao u nisko grmlje i divlje povijuše idealne za sakrivanje plahih životinja. I baš tu gdje je srneći koridor nalazi se i naš vrt. Iako srnama naše cvijeće i nije prvi izbor na jelovniku, nažalost strada. Moj suprug kaže to je kolateralna šteta jer im je eto usput.
A zašto me ljuti? Dovoljno je da pogrickaju prve mlade hrskave cvjetne stapke i berba cvijeća se odgađa za desetak dana. Razmišljali smo o nabavki solarnih električnih pastira, no isplativost je upitna obzirom da se radi o nekih dva tjedna kad je cvijeće u toj kritičnoj fazi. Čim ono malo poraste i očvrsne više im nije zanimljivo ni ukusno. Pred nekoliko godina dobili smo i poslušali savjet jednog lovca: ogradite običnom špagom. Znate onu uzrečicu: “it’s not stupid if it works!” ili u prijevodu ako se čini glupa ideja, a funkcionira – onda nije glupa. I baš takva je i ova s plavom špagom.
Ne znam raspoznaju li srne boje, ali negdje sam čitala da jeleni vide boje kraće valne duljine – znači plave i zelene tonove. Možda je i to pomoglo, a možda je u pitanju samo oprez. Špaga je barijera i dovoljno je da upozorava srne koje su tu u prolazu. One će ju radije zaobići nego riskirati da ostanu zarobljene unutar ograđenog prostora.
I stvarno, ogradili smo dijelove vrta koje želimo zaštititi. Naše cvijeće, mlado zelje i niski grah su spašeni. Klupko špage, kolčići na razmak od 10 m i malo truda rješenje je problema sa srnama. Istu špagu i kolčiće koristimo već par godina, po potrebi zamijenimo dotrajale kolčiće. Uštedjeli smo jer cijena za klupko špage je daleko niža od cijene žice za električne pastire, a cijenu samog aparata da i ne spominjem – i da, dolazi bez žice i kolčića. Mi koristimo prirodne drvene kolčiće. Ovi od letvica koje su nam ostale od starog krovišta kad više ne budu upotrebljivi idu na dno hrpe za kompost. Imamo uvijek novih kolčića, lijesku, svib, vrbe i razno grmlje koje okružuje vrt i moramo ga držati pod kontrolom. Ali to je već druga priča. Zasad je najvažnije da srne i dalje slobodno šetaju, a cvijeće iz Pušlekovog vrta zaštićeno.
Godine vrtlarenja naučile su nas da Prirodu gledamo drugačijim očima. Ovo nije jedina metoda koju smo naučili i uspješno proveli. Sva naša iskustva, sve uspjehe i promašaje opisala sam u knjizi Put od sjemenke do buketa. Knjiga za sve vrtlare i cvjećare amatere koja će vam pomoći stvoriti vlastiti cvjetni vrt i slagati cvijeće koje ćete u njemu uzgojiti, čeka vas ovdje da započnete vlastitu cvjetnu avanturu.